One su meke, mirisne, šarene, posute mrvicama, oblivene čokoladom, bijele, ružičaste, vjerujemo da ste već pogodili da se radi o krafnama. Ispričat ćemo vam jednu lijepu legendu o ovim sočnim slasticama, posebno popularnima u veljači za vrijeme karnevala.
Nekad davno na jednom dvoru mladoj se zgodnoj kuharici sviđao konjušar. Jednog jutra začuje ona njegov glas ispod kuhinjskih prozora, dok je uprezao konje u kočiju. U strahu da ju ne prepozna dok je virila kroz prozor stavi si na glavu kuhinjsku krpu. Bio je toliko zgodan da se kuharica zapiljila u njega s obožavanjem. Na stolu u kuhinji dizale su se pogačice, meso je bilo spremno za pohanje, a na peći je cvrčala već pregrijana mast.. Najednom začuje glas glavne kuharice i zvuk njezinih oštrih koraka, koji su se približavali kuhinji. Mlada se zaljubljena kuharica uspaničila i brzo, s krpom na glavi zabunom ubacila u vrelu mast pogačicu umjesto mesa. Glavna je kuharica ušla u kuhinju i pogledala u lonac na peći. U njemu je u vreloj masti razigrano plivala okrugla, rumena okruglica. Glavna kuharica je izvadila krafnu i ostala oduševljena njezinim okusom. Tako je prva krafna nastala sasvim slučajno na veselje mnogih od nas, koji jedva čekamo veljaču.
No, postoji i druga legenda koja kaže da je krafne ili pokladnice osmislio berlinski slastičar u 18. stoljeću. Bio je opsjednut ratom pa su one bile u obliku topovskih kugli. Danas ih u Njemačkoj i u Austriji nazivaju KRAPFEN, u Poljskoj PACZKI, u Ukrajini PAMPUSHKY, a u Bugarskoj PONICHKI. Talijani ih zovu bomboloni i često jedu ljeti na plaži.
Ako još nose probali krafne u M&M slastičarnici pripremite se za početak veljače kad Martina i njezin tim rade s prstohvatom čarolije sočne, slasne, mirisne krafne koje imaju samo jednu manu – nećete se moći zaustaviti – a i nema veze bitno je da guštate jer maškare su samo jednom godišnje zar ne?
